U rodnoj kući značajnog istarskog književnika i ekonomista Mije Mirkovića, poznatog pod književnim pseudonimom Mate Balota, uređena je memorijalna zbirka koja posjetitelje upoznaje sa životnim i književnim putem ovog velikog Istranina, njegovim nasljeđem, te lokalnom tradicijom Rakljanskog lončarstva.

Rakalj je kroz povijest poznat po lončarima koji su sami izrađivali lonce miješanjem zemlje – gline i kvarcnog kamena, „gnjila“ i „solena“. Solen su Rakljanski lončari mrvili pa zatim miješali sa gnjilom (glinom) i na taj način ručno oblikovali lonce, koje su pekli kako bi postali otporni na visoke temperature. U Istri je kroz 19. i 20. stoljeće vladalo veliko siromaštvo te se trgovalo po izreci „Mira na miru, na viru“ – što bi u današnje moderno doba značilo „Čist račun, duga ljubav“. Tako bi stanovnici Raklja po Istri prodavali lonce na način da bi se kukuruzom, pšenicom i ostalim namirnicama napunilo lonac do vrha, lončari bi lonac zamijenili za namirnice koje bi stale u lonac, a zauzvrat bi poljoprivrednici i domaćinstva dobila upravo taj lonac koji bi napunili svojim namirnicama.

Belavići su malo selo ponad Raškog zaljeva i uvale Blaz koje broji nekih 30-tak stanovnika. Posebno je zanimljivo jer se uz to selo veže jedna intrigantna legenda – legenda o kruni kralja Tomislava. Kruna je navodno skrivena u pitoresknoj uvali Blaz, ali i dan danas nitko ne zna gdje je i postoji li uopće. Naime, kruna i kraljevsko znakovlje skriveni su u ovoj uvali uslijed sukoba dvaju lađa – jedne koja je kraljevsko znakovlje prevozila u Napulj gdje se trebala održati krunidba vladara. Budući kralj trebao se okruniti mađarskom krunom sv. Stjepana, te hrvatskom krunom kralja Tomislava. Kako su se vodile borbe između kandidata koji su trebali sjesti na kraljevski tron, na putu je lađu s kruno kralja Tomislava presrela lađa opozicijskog kandidata koji je pretendirao na to mjesto. I tako je brod sa žezlom, krunom i mačem završio u Raškom zaljevu, točnije u uvali Blaz. Iskrcano je vrijedno blago koje je vješto skriveno, tako da se i dan danas ne zna gdje je točno.

Stari Rakalj dio je bliži moru, uglavnom danas nenaseljen. U tom dijelu nalaze se ruševine nekadašnjeg kaštela i crkva svete Agneze (Agnjije). Crkva je smještena na brežuljku s kojeg se pruža prekrasan pogled na more. Nedjeljne svete mise kod svete Agneze se ne održavaju, ali postoji nekoliko dana u godini kada se sv. misa, već tradicionalno, održava u ovoj crkvi. Vjenčanja isto nisu stran pojam za crkvu sv. Agneze jer se na to mjesto dolaze vjenčavati, kako iz okolnih manjih mjesta, tako i iz većih okolnih gradova. Inače na mjestu gdje je nastao srednjevjekovni kaštel nađeni su i ostaci pretpovjesne gradine, a poslije je tu bila i antička utvrda.

Na cesti koja vodi od Marčane prema Dugoj uvali, skrenite prema Mutvoranu. Tamo će Vas dočekati ostaci nekadašnje histarske gradine i kasnijeg rimskog naselja. Danas je to naselje s malim brojem stanovnika na čiju slavnu prošlost podsjećaju ostaci pretpovijesnih gradinskih i srednjovjekovnih zidina, kao župna crkva Sv. Marije Magdalene s izuzetno vrijednom umjetničkom opremom

Hodočašće Majci Božjoj od Zdravlja kod istoimene crkve u Hreljići poznato je marijansko hodočasničko mjesto južne Istre i jedno od najmanjih marijanskih svetišta u Hrvatskoj. Svake godine, na drugu nedjelju mjeseca listopada ispred crkve okupljaju se vjernici i hodočasnici iz Istre i šire. Tom prigodom vjernici sudjeluju u procesiji sa kipom Majke Božje od Zdravlja oko crkve, moleći zagovor Blažene djevice Marije za zdravlje, a po završetku misnog slavlja hodočasnici imaju mogućnost pokloniti se pred likom Blažene djevice Marije u župnoj crkvi te iskazati time svoju vjeru i poštovanje prema ovom hodočasničkom svetištu duge tradicije. Crkva Majke Božje od Zdravlja podignuta je još 1726. godine, a zanimljiva je priča zbog čega je izrađen baš na tom mjestu u Hreljićima.

Naime žitelji Belavića, Bratulića, Kuića, Manjadvorci, tadašnjih Prdajci, Hreljići i Biletići još su se od srednjeg vijeka služili misnikom, pustinjakom pavlinskog reda, kod crkve Sv. Dionizija na tromeđi Barbana, Mutvorana i Raklja. No ta je crkva bila daleko da bi stigli nedjeljom i blagdanom nazočiti svetoj misi, a nakon toga još odvesti stoku na ispašu … stoga se pet lokalnih seoskih dužnosnika 24. siječnja 1724. godine odlučilo obratiti feudalnom gospodaru Antoniu Loredanu sa zamolbom o izgradnji crkve na uzvisini u blizini mjesta Hreljići. Zamolba je pozitivno riješena, uz uvjet da je mještani izgrade o vlastitom trošku, opskrbe, osvijetle i osiguraju obavljanje Božje službe. Za dvije je godine crkva završena, a za prvog kapelana narod je izabrao Mihovila Batelića, koji je dužnost obavljao vrlo dugo jer je 1764. i obnovio crkvu, o čemu svjedoči i natpis u sakrstiji. Kasnije je crkva obnovljena i 1980. godine, a 23. studenog 1988. kapelanija je proglašena župom.

Majke Božje od Zdravlja je jednobrodna crkva s malom kapelom i sakrstijom, te tri mramorna oltara. Glavni oltar ima mramorno svetohranište i drveni kip Blažene Djevice Marije sv. Krunice koji datira iz 1736. godine. U crkvi se nalaze četiri kamena kipa svetaca, od kojih su dva na oltaru, a dva iznad vrata sakrstije. Likovi Sv. Lucije, Sv. Valentina i Sv. Agate mučenika iz prvih kršćanskih vremena objedinjeni su na oltarnoj slici iz 19. stoljeća, a djelo su vodnjanskog slikara Venerija Trevisana. Uz crkvu se nalazi i groblje koje je osnovano i blagoslovljeno 27. rujna 1752. godine, te je 2005. godine sagrađena i grobljanska kapela. Crkva Majke Božje od Zdravlja služi naseljima Hreljići, Stanciji Palion, Biletići, Jukići, Belavići, Rebići, Dobrani, Beloči, Bratulići, Kujići i Manjadvorci. Župna kuća također se nalazi u Hreljićima, a sagrađena je 1775. godine.

Loborika je malo misto velikih biciklista. Na temelju izvanrednih rezultata kroz 20. i 21. stoljeće 2017. godine izgrađena je i uređena Kuća biciklizma u centru Loborike. Kuća je prepuna povijesnih rezultata, slika, medalja i pehara koje su članovi BK Loborika osvojili i donijeli iz cijelog svijeta, što ekipno što individualno. U Kući se  može pogledati video o životnom putu i sportskim uspjesima najpoznatijeg biciklista ovog kraja – Nevia Valčića. U 8 minuta uvjerit ćete se da se uistinu radi o nevjerojatnom biciklistu te da vrijedi posjetiti Kuću i iz prve ruke osjetiti veliku karijeru i vrhunske rezultate Loboričana.

https://www.youtube.com/watch?v=ddGKw9lj0t4

Nevio Valčić i Cvjetko Bilić bili su prvaci Jugoslavije, a Nevio Valčić bio je iznimno uspješan i na najvećim svjetskim natjecanjima pa je ova Kuća posvećena upravo njihovoj životnoj priči.

Danas, u svjetskom biciklizmu, ime Loborike njeguje i promiče Bruno Valčić, Nevijov nećak, koji je 2016. bio glavni sudac na Tour de Franceu a sudio je i na prestižnom Giro d’Italia, na raznim svjetskim prvenstvima i na Olimpijadi u Londonu.

Neviov sin, Luciano Valčić, čovjek je koji najbolje povezuje sve biciklističke dogodovštine Loborike. Bio je odličan biciklist u ondašnjem Siporexu, a imao je važnu ulogu kao osnivač i trener budućeg Biciklističkog kluba Loborika. Najvažniji, a možda najdirljiviji trenutak njegove karijere, dogodio se 1983., kada je s minutom i 40 sekundi prednosti pobijedio u etapi Kopar-Pula utrke Kroz Jugoslaviju, a pehar je dobio iz ruku svoga oca. U kolovozu 2024. je 66-ogodišnji Luciano, u čast svome ocu, odvozio 200 kilometara dugu dionicu od Pule do Nove Gorice, istom trasom 13. etape prestižne biciklističke utrke “Kroz Jugoslaviju”, na kojoj je daleke 1964. trijumfirao njegov otac Nevio Valčić.

Luciano Valčić je strastvenjak biciklizma, fundament BK Loborike i, zajedno sa sestrom Helenom Valčić, osnivač i organizator Memorijala Nevio Valčić, Granfonda Nevio Valčić i Valcic Cycling Concepta.

Brošura – Istra culture