Destinacija Marčana obiluje lokvama – malim vodenim staništima nastalim prirodnim ili antropogenim putem. U prošlosti su ih ljudi gradili i/ili održavali kako bi osigurali dovoljnu količinu vode za svoju stoku i navodnjavanje polja, te za vlastite potrebe. Voda iz lokvi koristila se i za gašenje požara. Dno lokve je od nepropusnog materijala, najčešće gline, a redovito napajanje stoke i čišćenje lokve osiguravalo je da dno ostane kompaktno i ne zaraste u vegetaciju.

Neke su lokve na našem području obzidane kamenim suhozidom, a neke, poput Ciganice i Rulje, imaju uređene prilaze stepenicama do vode. Lokve obogaćuju krajobraznu privlačnost prostora i nezaobilazni su dio tradicije istarskih ruralnih područja.

Iako namijenjene prvenstveno ljudskoj upotrebi, lokve su mala važna staništa za brojne biljne i životinjske vrste. U njima rastu biljne vrste kojima je potrebna stalna prisutnost vode, pružaju utočište brojnim vrstama životinja kojima je za životni ciklus neophodna voda (žabe, vodenjaci, brojni kukci, račići i drugi).

U destinaciji je evidentirano preko 40 lokava, od kojih je većina teško dostupna ili zaraštena. Ipak, 10ak  lokava je lakše dostupno, označeno turističkom signalikzacijom i u vrlo dobrom stanju: imaju dosta vode i aktivno su stanište biljnih i životinjskih vrsta. To su lokve Kalić i Mandalena u Marčani, Puč u Cokunima, Rulja u Raklju, Vrulja u blizini Krnice, Pavićini u Pavićinima, Kašalver u Kavranu, Ciganica u Filipani, Lokva i Lakuć u Loborici te Glavica u Radeki Glavici. Na čak četiri lokacije zabilježene i strogo zaštićene biljne ili životinjske vrste: sitna vodenleća (Wolffia arrhiza) na lokvi Puč u Cokunima, vretenca mala zelendjevica (Lestes virens) i istočna vrbova djevica (Lestes parvidens) te vodomar (Alcedo atthis) na lokvi Vrulja kod Krnice i žaba gatalinka (Hyla arborea) na lokvi Kalić u Marčani.

Prema nekim procjenama u Istri danas ima oko 1.000-2.000 lokava, no mnoge od njih prepuštene su propadanju. Postupnim napuštanjem tradicionalnog načina stočarenja i redovitog održavanja lokve prirodnim putem obrastaju vegetacijom i postupno nestaju. Usto, lokve su ugrožene i ljudskim djelatnostima, mnoge su zatrpane otpadnim materijalom ili prenamijenjene u druge svrhe (parkirališta, odlagališta i sl.). Nekad, iz neznanja, ljudi „uljepšavaju“ lokve ubacujući u njih strane vrste – ribice, lopoče i sl. Time zapravo ubrzavaju proces njihova propadanja jer će ribe pojesti prirodne stanovnike lokvi, a ukrasno cvijeće potisnuti domaće vrste.