Marčana i okolna naselja

Marčana je smještena sjeverno od Pule, na križanju prometnica Pula-Labin i Vodnjan-Krnica. Administrativno je sjedište istoimene Općine i ureda Turističke zajednice. Stanovnici se bave tradicijskim poljodjelstvom i turizmom, a dio ih radi u ostalim uslužnim djelatnostima.

Povijesni izvori svjedoče o gustoj naseljenosti ovih prostora u vrijeme Antike te o burnoj prošlosti. Marčana se u pisanim izvorima prvi put spominjanje 1243. godine u aktu prisege Pule na vjernost Mlečanima (Andreas de Marzana i Joanes de Marzana). Naime, u to je vrijeme Marčana pripadala pulskom području, a potom 1331. godine potpada pod vlast Mletačke Republike. Budući da je tijekom 15. stoljeća ovim područjem u nekoliko navrata harala epidemije kuge, Marčana i okolica gotovo je ostala bez žitelja. Tijekom 16. stoljeća Mletačka Republika sustavno naseljava područje izbjeglicama koje su pred Osmanlijama bježale iz Grčke i Dalmacije.

Središtem mjesta dominira trobrodna Župna crkva Sv. Petra i Pavla iz 15. stoljeća sa 25-metarskim zvonikom iz 1846. godine. U Marčani se nalazi i srednjovjekovna crkva Sv. Antona Padovanskog, produžena potkraj 16. stoljeća te posvećena 1709. godine.

Na cesti koja vodi od Marčane prema Dugoj Uvali, skreće se prema Mutvoranu – naselju s malim brojem stanovnika, na čiju slavnu prošlost podsjećaju ostaci pretpovijesnih gradinskih i srednjovjekovnih zidina, kao župna crkva Sv. Marije Magdalene s izuzetno vrijednom umjetničkom opremom (svadbenim vijencom i oltarom) i bestijarij izložen u loži pred ulazom u selo.

Mutvoran je nastao na položaju nekadašnje brončanodobne i željeznodobne gradinske naseobine od koje su danas vidljiva dva niza koncentrično položenih bedema. Pojedinačni spomenici ukazuju na život naselja i u vremenu od antike do srednjeg vijeka. Mutvoran se spominje u mnogim srednjovjekovnim raspravama oko granica (1150. Castrum Monsmarianus, 1325. u Istarskom razvodu kad Motmorani i dr. ). Od 1331. godine bio je pod upravom Mletačke republike, čija je graditeljska djelatnost danas najvidljivija. Nakon uskočkih ratova i velike kuge 1631. naselje polako gubi na važnosti.

Danas se kulturno-povijesna vrijednost Mutvorana nastoji sačuvati interpretativnim šetnjama kojima se crtice iz slavne povijesti prenose na daljnje generacije.

Rakalj je kroz povijest poznat po lončarima koji su izrađivali lonce miješanjem zemlje – gline i kvarcnog kamena. Lonce su pekli u lončarskim pećima i prodavali ih diljem Istre na vozu s tovarom. Trgovali su po izreci „Mira na miru, na viru“ – što bi u današnje moderno doba značilo „Čist račun, duga ljubav“.

Rakalj je u XIV. i XV. st. bio posjed Goričkih i potom Habsburgovaca, a nakon rata Kambrejske lige, pripao je Mletačkoj Republici. Ona je 1536. na dražbi prodala Rakalj kao feud mletačkoj obitelji Loredan, koja je njima vladala do sredine XIX. st. O tome svjedoči palača Loredan u središtu Raklja, u kojoj je danas smještena škola.

Naselje krasi župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije iz XV. st., a na putu prema Krnici nalazi se ruševina crkve sv. Teodora (Sv. Tudor).  Sjeverno od Raklja nalazi se brdo Gomila, na kojem je potvrđena prapovijesna gradina.

Rakalj je rodno mjesto poznatog istarskog književnika i ekonomista Mije Mirkovića, poznatijem po pseudonimu Mate Balota. U njegovoj je rodnoj kući uređena memorijalna etnografska zbirka koja prikazuje njegov životni put i predstavlja književni opus, istarsku baštinu i tradiciju lončarstva.

Stari Rakalj nalazi se istočno od današnjega naselja, na uzvisini iznad rta Sv. Nikole u Raškom zaljevu. Riječ je o nekadašnjoj pretpovijesnoj gradini, antičkoj utvrdi i srednjovjekovnom kaštelu. Prvi spomen kaštela je iz 1288. (Castell Novo), a naselja iz 1312. (Castellare de Rachir). U tlocrtu Starog Raklja danas se prepoznaju ruševine kaštela, kule obrambenih zidova, stražarnica i crkvica sv. Agneze (Sv. Agnije) iz XV. St., koja još postoji i omiljena je wedding lokacija s veličanstvenim pogledom na Raški zaljev i Kvarnerske otoke.

Rakalj je poznat po krasnoj obali, miomirisnim obroncima i rajskim plaža. Rakljom prolaze biciklističe staze te pješačka staza Stjepana Hausera.

Krnica je smještena na uzvisini nad morem, okružena prekrasnim šumama, pašnjacima i vinogradima. Mjesto je bilo naseljeno u prapovijesti i rimskom dobu. U rimsko doba, tuda je prolazila Via Flanatica, cesta koja je vodila iz Pule prema Liburniji. Rimljani su u blizini izgradili nekoliko građevina, uključivši i utvrdu kojoj je bila glavna zadaća nadgledanje ceste.  Mjesto je nakon raznih epidemija u 16. stoljeću osnovalo stanovništvo prebjeglo iz Dalmacije sa područja Zadra i nazvavši ga Sveta Marija Krnička, a zatim Krnica. Luka Krnica iliti po domaću Krnički Porat njen je obalni produžetak.

U Krnici se ističe lijepo zdanje župne crkva Sv. Roka iz 1631. s baroknim elementima. To je idealno mjesto za odmor: u proljeće možete brati divlje šparoge, aromatično i ljekovito bilje, a na jesen sakupljati gljive, brati grožđe, masline, uživati u krajolicima, ili jednostavno samo šetati i biciklirati otkrivajući kakvu lokvu s vretencima.

Krnički Porat ili Luka Krnica morska je uvala podno Krnice, duboko uvučena u kopno i dobro zaštićena od juga i bure, ujedno i malo ribarsko naselje sa drvenim brodicama, mrežama i kamenim kućama. Tu sa izlaskom sunca možete dočekati ribarske brodice okružene jatom galebova i kupiti tek ulovljenu ribu.

Do Luke Krnica borovom šumom vodi asfaltna cesta iz Krnice (2,5km).  Tijekom 20. stoljeća bila je izlaz Krnice i okolnih sela na more i veza sa svijetom. Nekoć je tu bila postaja austrougarskih žandara, a kasnije i talijanske finanze, u doba Kraljevine Italije, jer su ovdje pristajali trgovački brodovi iz cijelog sjevernog Jadrana u potrazi za sigurnim utočištem i razmjenjujući robu i ulov.

Danas je Krnički Porat dom ribaricama i brodicama, a ljeti i turističkim plovilima. Omiljeno je ljetno izletište i kupalište okolnih naselja. Prekrasne stjenovite plaže smještene su na sjevernom dijelu obale, do kojih se dolazi kratkom šetnjom od tek nekoliko minuta po bijelom putu. Na kraju puta nalazi se nekoliko kućica i malo žalo s oblucima, klupicama i hladovinom za one koji prvi stignu. Svakako vrijedi razgledati biorazlolikost morskog svijeta, počevši od označene snorkeling lokacije, pa kud vas čarolija ponese. U Krnici i Luci Krnica je bogata ponuda outdoor aktivnosti, od organiziranih izleta brodom, ronjenja do najma supova, kajaka i bicikala za aktivno istraživanje destinacije.

Kavran se smjestio na visoravni 150 metara iznad razine mora, iznad zaljeva Budava i Vinjola. Nastanjen je već u prapovijesti (neolitičke gromače na Veloj Gromači), a područje je i u antičko doba bilo privlačno po svojem položaju i pogledu na Kvarner. U srednjem vijeku pripadao je mutvoranskom kaštelu, odnosno pulskom biskupu, a gotovo je opustio nakon kuge i ratova u 16. st. Naselje je ponovno naseljeno u 17. i 18. stoljeću izbjeglicama iz Dalmacije i Boke Kotorske.

U selu se ističe crkva sv. Jeronima iz 18. stoljeća, jednobrodna crkva s bočnom kapelom i sakristijom te 3 kamena oltara. Na pročelju crkve je zvonik, a u krug crkve se ulazi kroz kameni lučni prolaz. Pored crkve nalazi se šterna.

Kavran nudi prekrasan pogled na more i stjenovite plaže iz snova s označenom snorkeling lokacijom u uvali Školjić za istraživanje morske bioraznolikosti, plažu za ljubimce na Punti Sika, plivanje, šetnju i opuštanje uz lokvu Kašalver i brojne šumske puteljke satkane suhozidima.

Loborika pruža dobrodošlicu posjetiteljima koji dolaze u destinaciju Marčana baš iz smjera Pule. Mjesto je okruženo bogatim hrastovim šumama, poljima, maslinicima i vinogradima. Zanimljivo je da se pored groblja nalazi jedna od većih šuma pitomog kestena u Istri,  jedina na području južnog dijela poluotoka.

Loborika je najpoznatija kao „malo misto velikih biciklista“.  Zahvaljujući iznimnim sportskim uspjesima, biciklisti Nevio Valčić i Cvjetko Bilić proslavili su Loboriku u svijetu, o čemu svjedoči stalni postav Kuće biciklizma u centru mjesta. Tu se sredinom rujna održava Loborika Fun Day – rekreativna manifestacija koja promiče cikloturizam i njeguje slavnu povijest biciklizma u destinaciji. Loborikom prolazi kružna biciklistička staza 344 – Marčana, kao i kružni hodočasnički put Camino South Istria.

Nasuprot Kuće biciklizma nalazi se osnovna škola i mala pitoreskna crkvica sv. Flora, koji se slavi 27. listopada. Sv. Flor je jednobrodna crkvica s predromaničkim reljefom anđela koji simbolizira evanđelista Mateja. Unutrašnjost crkve krasi drveni oltar sa svetim Florom i svetim Franjom Asiškim, te srebrni procesijski križ. Na kamenom pročelju su rozeta i preslica s dva otvora u kojima se nalazi po jedno zvono, od kojih jedno datira iz 1478. godine.

Od kulturno povijesnog značaja u Loborici ističu se ostaci nekadašnje rimske ceste koja je bila odvojak Flavijske ceste. Ta cesta je vodila iz tadašnjeg rimskog naselja Gallicianum (Galižana) prema naselju Nesactium (Nezakciji) i luci Budava, tako da je ta cesta bila neka vrsta zaobilaznice rimskog grada Colonia Pietas Iulia Pola (Pula).

Danas kroz Loboriku prolazi glavna županijska cesta, nadomak koje je uređena lijepa lokva Lokva  i obližnja manja lokva Lakuć, koje svakako valja posjetiti i malo predahnuti na klupicama. Blizina Zračne luke Pula i grada Pule zasigurno čine Loboriku atraktivno mjesto za život i turizam.